Miroslav Krleža: Dijalektički antibarbarus
Danilo Kiš: Grobnica za Borisa Davidovića
Marguarite Yourcenar: Hadrijanovi memoari
August Šenoa: Branka
Henryk Sienkiewicz: Quo vadis

Bruce Chatwin: Songlines
Alexis deTocqueville: Demokracija u Americi
Josef Brodsky: Manje od jednog
Vaclav Havel: Živjeti u istini
Timothy Garton Ash: Mi građani 1989.

Blues Brothers - zabavna akcija s dobrom glazbom. Moj rođak Vinny - komedija i krimić, zabavno za cijelu obitelj. Annie Hall - kažu da je film o ženama, ali ja mislim da je film o životu.

Kum I-III - dramski klasik. Ima li tko se nije izgubio i uživio u Kumu? Glazba Nina Rote je jednako snažna kao i sam film.
  Kum     |     Kum II     |     Kum III

Američki predsjednik - politika i romansa, ide li to jedno uz drugo? U Americi misle da je moguće. Mamma mia - za mamu i kćer dok su tate i sinovi na nogometnoj utakmici. Za ovaj film ne trebaju kokice, već parket za ples i pjesmu, pojačati zvučnike i opustiti se.

Žena francuskog poručnika - književni i filmski klasik, ne bez suze u oku. Dvostruki završetak govori o životu više nego mnogo toga drugoga. Bolje ne može - film koji nam govori da je svatko od nas poseban i vrijedan nečije ljubavi. Uz to još i duhovito i zabavno.

Što je muškarac bez brkova - dokaz da i mi možemo snimiti neopterećen i duhovit film o vlastitoj stvarnosti, a bez ironije. Uz fantastičnu pjesmu Tamare Obrovac. Čokolada - žena može sve? Ne samo napraviti najbolju čokoladu, već i puno više toga...

Lov na Crveni oktobar - prava akcija, napeta drama i izvrsna gluma. Afera Thomasa Crowna - akcija i drama. Tko kaže da je šah dosadan? Vjerojatno ste vidjeli remake, ali pogledajte i original.

Čitanje - unutar korica knjige razigrava se mašta. Knjige inspiriraju, liječe kada ste umorni, zabavljaju, daju inspiraciju. U knjigama putujemo tamo kamo nismo bili i kamo nemamo vremena ili novaca otići. U knjigama je sve moguće. Tamo nalazim ljude koje prepoznajem.

Vožnja biciklom - svi trebamo barem malo tjelesne aktivnosti. Vožnja biciklom je jednostavna, nije previše zahtjevna, a možete stići dalje i vidjeti više nego trčeći ili hodajući. Vozeći se biciklom mogu slušati glazbu ili samo uživati u prirodi.

Kartanje - svatko od nas voli igru, posebno s prijateljima. Kartanje je zabavno, dopušta nadmetanje, ali i razgovor. Kartati možemo samo u društvu, a pritom nikada nije dosadno.

Vožnja različitih prijevoznih sredstava - iskušala sam razne upravljače - od traktora do aviona. Mislim da nema prijevoznog sredstva za čijim se upravljačem nisam oprobala. Obožavam vožnju. Ona opušta, ali je i uzbudljiva. Velika mi je želja savladati sve vrste vožnje.

Istraživanje nepoznatih krajeva - nije samo pitanje znatiželje. Svaki kraj ima svoje ljepote, svoju povijest, svoje ljude, svoje priče. Volim se izgubiti u novim krajolicima, u novim pričama. Hrvatska ima toliko divnih ljudi i krajeva, svaki put sam oduševljena kada ih otkrivam.

Druženje s prijateljima - kamo god krenemo, što god radimo, uvijek se vraćamo našim prijateljima. Volim druženje, neformalno, neobavezno, u dobroj atmosferi. Svatko od nas je vezan s ljudima koje volimo. Uvijek se veselim vremenu koje provodim s njima.

Pjevanje - ah, što mogu? Nisam neki pjevač, ali to mi nije važno. Volim pjevati, jer sam vesela osoba i volim se opustiti u dobroj atmosferi s prijateljima.

Kuhanje - volim kuhati. Kuhanje je stvar mašte, inovativnosti. U kuhinji je uvijek bitan (ukusan) rezultat i zadovoljna obitelj ili ljudi za stolom. Volim jela koja mogu napraviti uvijek drugačije i jednostavno. Ne volim diktat kuharica, svaka supruga, majka i prijateljica zna da najveselija jela nastaju na brzinu i bez pripreme.

Životinje - volim provoditi vrijeme s mojom mopsicom Kiri. Ona je jedno veselo biće koja razumije i uzvraća naklonost. Ljubimac je dio obitelji i oni koji imaju ljubimce znaju kako to može biti veliko veselje.

Bijeg u vrtic Vesna je tek u šestoj godini života pošla u vrtic i to tek kada je na to natjerala svoje roditelje. Dvaput je od kuce pobjegla u vrtic, koji je, istina, bio blizu, kako bi se igrala s ostalom djecom. Prvi put su je roditelji jako izgrdili, ali nakon drugog

bijega k njima je došla teta Vesna iz vrtica i nagovorila ih da je upišu. “Kao mala nisam znala što cu od dosade pa sam cijele dane sjedila na vratima naše kuce na Šalati i pozdravljala prolaznike”, kaže Vesna, koju je baka Leonija

stalno tjerala da uci njemacki jezik. A njoj se, kaže, bilo draže verati po krošnjama vocaka u njihovu dvorištu.

Sakupljacica ukora U gimnaziji je Vesna bila odlicna ucenica, ali i sakupljacica ukora. U zadnjoj klupi, za vrijeme školskog sata, glumi elektricara - u uticnicu gura šestar. "Bili smo popodnevna smjena, sjecam se, bio je sat fizike. Ja sam sjedila u zadnjoj klupi,

a iza mene bila je uticnica. Bilo mi je dosadno pa sam šestar ugurala u uticnicu, sijevnulo je iz nje. Cijelu ucionicu obasjala je svjetlost, i ja sam se uplašila. Profesor me izbacio iz razreda, a škola je zbog kratkog spoja na trenutak ostala bez

struje. Morala sam roditeljima objasniti što sam napravila", prisjeca se Vesna.

Nije kao sva normalna djeca… U trecem razredu srednje škole Vesna je odlucila završiti dva razreda i maturirati preko ljeta da bi mogla jedan semestar studirati u Chicagu. "Na to me nimalo nisu nagovarali roditelji. Mama mi je cak rekla neka idem u školu kao

sva normalna djeca. Sve je bilo dobro u lipnju dok su svi bili tu, a onda je došlo ljeto svi su otišli iz Zagreba, a ja ostala uciti. Došlo mi je da kažem: baš me briga, idem na more. To nije velika stvar što se tice odluke,

ali je to za mene bio prvi test sposobnosti da kad nešto odluciš, izvrši to do kraja", kaže Vesna o svom pothvatu.

Nakon rodenja kceri Daine Prvih mjeseci nakon rodenja kceri Vesna i Jurgis, bili su, kako ona kaže, potpuno izbezumljeni i slomljeni. "Daina je dva mjeseca neprekidno plakala, cijele noci i dane. Bili smo izbezumljeni, umorni, uništeni. Jura je predložio

da se vratimo u London, nadajuci se da ce se tamo nešto dogoditi, da cemo se snaci, uci u tu pricu s bebom…U njegovu je stanu živio njegov prijatelj, Pakistanac, otac troje djece, koji je cim nas je ugledao vidio da smo dvoje slomljenih ljudi. Uzeo je Dainu i

rekao da odemo u grad u šetnju. Bili smo isprva nepovjerljivi, no ipak smo otišli ,a kad smo se vratili on je citao novine, a Daina mirno spavala. Otad je Daina svaku noc spavala od devet do devet."